Simprolit blokovi

Zidovi od Simprolit blokova lako se spajaju sa susednim zidovima, izvedenim od Simprolit blokova ili drugog građevinskog materijala.
Opšte uzevši, spoj zida od Simprolit blokova sa susednim zidovima ostvaruje se najprostijim načinom – malterom ili cementim lepkom i ankerima od armature, koji se montiraju u susedan zid tako da po visini ulaze u horizontalne otvore (kanale) svakog trećeg reda (ili četvrtog reda) Simprolit blokova, u kojima je već montirana propisana horizontalna armatura.
S obzirom da se Simprolit blokovi lako režu, obrađuju i dovode na potreban oblik i dimenzije, postoji još nekoliko načina spajanja zidova sa susednim zidovima koji su izvedeni od Simprolit blokova. Tako na primer, spoj susednih zidova od Simprolit blokova moguće je oformiti armaturom prečnika ø6-ø8 mm, savijenom u obliku slova «Г», koja se na uglovima prostorija polaže u istom pravcu, a u ostalim slučajevima neizmenično, svaki drugi red, u suprotnim pravcima.

Zidovi od Simprolit blokova izvode se na taj način što se blokovi polažu «na suvo» - bez horizontalnog sloja maltera, sa «prevezivanjem na jednu polovinu bloka» prethodnog reda, pri čemu se šupljine u blokovima zalivaju betonom, malterom ili polistirolbetonom.
Na taj način se po celoj visini zida od Simprolit blokova obrazuju se mraža vertikalnih betonskih «stubića». Osim toga, malter kojim je omalterisan zid od Simprlit blokova može, bez ikakvih deformacija izdržati opterećenjena smicanje dovoljno da se laki predmeti kao što su slike, zidni časovnici, zidne svetiljke i dr., mogu pričvršćivati na omalterisani zid od Simprolit blokova kao i kod drugih zidova, primenom plastičnih tiplova.
Pri vešanju teških predmeta neohodno je povesti računa da se čelični tiplovi ne montiraju u poprečno rebro Simprolit bloka, već u «betonski stubić» - ispunu šupljina Simprolit bloka betonom (koji u principu zauzima oko 2/3 širine bloka).
Ukoliko je pak neizbežno da se anker postavi upravo u konkretnoj tački koja ne pada na «betonski stubić» (što može biti slučaj kod pričvrščivanja visećih delova kuhinja, bojlera i sl.) preporučuje se da se prvo na zid pričvrsti metalni ugaonik ili drvena letva (koji se ankeruju u «betonske stubiće» formirane Simprolit blokovima), a zatim se na taj ugaonik ili letvu pručvršćuju teški viseći elementi.
U svakom slučaju, oba načina montaže su daleko lakša i sigurnija u odnosu na montažu istih tih teških elemenata na zid od šuplje opeke.

Provođenje instalacija, kao što su: vodovodne i kanalizacione cevi prečnika do 50 mm, gipke rebraste cevi za provod elektrokablova i ostalih instalacionih mreža i sl., veoma je lako izvoditi po zidovima od Simprolit blokova, zato što se blokovi veoma lako «šlicuju», buše i režu.
Pri tome, ne bacaju se otpaci od Simprolita koji se dobijaju pri šlicovanju kanala za razvod instalacionih mreža, već se jednostavno pomešaju cementom i vodom, pa se preostali otvori kanala po polaganju instalacionih cevi time zapunjuju, kao termo-malterom.
Treba podvući da se, kao jedna od mnogobrojnih prednosti nad siporeks blokovima i drugim blokovima od ćelijastih betona, javlja potpuno odsustvo kreča u Simprolit blokovima, (koji kod siporeksa i ostalih srodnih materijala do potpunog raspadanja nagriza cevi i druge metalne elemente), tako da cevni razvod montiran u zid od Simprolit blokova nije potrebno dodatno štititi.
Što se tiče vertikalnih kanalizacionih cevi (obično prečnika većeg od 50mm) postoje dve mogućnosti njihove ugradnje:

  • ili ih montirati u Simprolitom ispunjen prostor između «betonskih stubića» koje formiraju blokovi,
  • ili pak prosto, šupljinu u Simprolit blokovima koja pada na kanalizacionu vertikalu, u procesu zidanja ne treba zapunjavati betonom.
  • U praksi vrlo često Izvođač pri zidanju Simprolit blokovima čitav jedan stubić na svakom zidu ostavlja nezapunjen betonom, što kasnije može veoma korisno poslužiti za vertikalni razvod dodatnih instalacija.


    konstruktivni detalji